U jednoj od najelitnijih hrvatskih postrojbi, riječkim Ajkulama, bilo je čak dvadesetoro braće. Deset je majki po dvojicu svojih sinova ispratilo u rat, o njima je snimljen film. Više u video prilogu!
Cvijeće i svijeće na Mostu hrvatskih branitelja u Rijeci. Prijatelji suborci nisu zaboravljeni ni jučerašnju 34. godine od osnivanja Ajkula.
Riječku postrojbu specijalne policije u najtežim je vremenima obilježilo nešto posebno. U njoj se borilo, kako sami kažu, deset pari braće. O njima je snimljen film, gledali su ga zajedno.
Jedan od braće, bivši pripadnik Ajkula Darko Pravdica kaže za RTL što ga je tada motiviralo da ode u rat.
“Zašto? Za domovinu! Za Hrvatsku! Ono što je bilo i u filmu, pitao sam majku za marendu i sjeo s prijateljima u auto i otišao u Zadar. Na prvu crtu!“.
Ratovao je s bratom, koji nažalost više nije živ. Kao i još jedan od braće iz ekipe. Stariji su mlađima su bili uzor u svemu pa i ratu.
Klinci u dvadesetima
Arsen Jakovac, još jedan bivši pripadnik Specijalne jedinice policije Ajkula, prisjeća se svog puta.
“Brat je bio na Krku, ja sam bio u Delnicama i to vam je tako krenulo. I puno ove braće nisu ni znali da ćemo biti svi u specijalnoj policiji!“.
Njih dvadesetorica – klinci u dvadesetima. Na okupu, odrasli preko noći. Jedan od njih, Branimir Brnas, nakon odgledanog filma kaže:
“Nas je uvijek održavalo to što smo se znali zafrkavat između sebe, što smo sve to, kako bi rekli, kod nas okrenuli na polku i valcer i to nas je držalo. Svi smo mi bili spremni tada, kao što je rečeno u filmu, dati život“.
Četiri zime i tri proljeća na Velebitu. Brojni tereni. Akcije, strah, molitva…. To je neraskidivo, moćno, to je snažno.
“Na kraju, naša majka je možda najveći borac u našoj familiji, jer i moj tata, on i ja smo bili u ratu, a ona je ta koja je bila kući, tada nisam spoznavao koliko je njoj bilo teško, ali danas mislim da je to bilo strašno“, kaže Zoran Marijanović.
Njegov brat i bivši zapovjednik Marinko Marijanović, ističe: “Mnogi od ovih mladih bi trebali naučiti nešto iz toga što smo mi prošli, ali ne ponovilo se!“.
Danas kažu: zajedno u ratu, zajedno u miru!
„Jednostavno, krenulo je tako da ne može on bit u vojsci, a da ja nisam krenuo. I to je tako otišlo prema specijalnoj policiji i tu smo gdje jesmo do kraja. Ja sam evo u mirovini, on još uvijek radi“, kaže Perica Prpić, predsjednik Udruge specijalne policije Domovinskog rata Ajkula Rijeka.
Ponosna braća po oružju
Njegov brat Jurica Prpić, još uvijek aktivni pripadnik Ajkula, kaže:
“Tek mi sada, nakon 30 godina, kad imamo mi svoju obitelj, svoju djecu, čak i unuke tek sada shvaćam što su naši roditelji prolazili“.
Ponosni su na svoj ratni put, braću po oružju i zemlju koju su stvorili. Žele da bude još bolja.
Darko Pravdica priznaje što ga danas rastužuje.
“Naša omladina odlazi van, dakle to je jedini poraz i to najviše boli, a izgubio sam brata, ok sve je to prošlo, ali ovo …. Nisam se borio za to!“.
Nakon 34 godine neki novi klinci usavršavaju se za nove zadaće i njihovu jedinicu vode naprijed. Lijepa je vijest da će to uskoro raditi u novoj bazi!, piše Net.hr.
Više u video prilogu!
